Ljudi-pčele i ljudi-muve

Predajem veronauku u srednjoj školi. Ovo je 21. godina već.
Sa srednjoškolcima je najvažnije izgraditi odnos. To je ključ. Naročito je to bitno u predmetu koji je izborni, ne ocenjuje se pa nema ocena kao važnog faktora za odnos prema nastavi.
Da bi se izgradio odnos nastavnik koristi razne mehanizme, а najvažnije je istovremeno i najprirodnije - da ih poštuješ i voliš.
Meni je jedna od bitnijih stvari to da čas, koliko je moguće, bude zanimljiv, ili bar da ne bude dosadan.
Između ostalog, kratke priče su jako dobre za aktiviranje pažnje kod tinejdžera.
Priča koju ispričam u svakoj grupi kad ,se dese okolnosti za nju, je ona o pčelama i muvama. Jedna od omiljenih jer sam pčelar, logično. 😉
Zamislite prostoriju, evo veličine kao ova učionica. Natrpamo u nju svašta lepo i mirisno, puno cveća na primer, ali tamo u ugao učionice postavimo nešto malo i smrdljivo.
Pustimo muvu u tu učionicu. Ona će da leti, zuji ovamo-onamo, logično, primetiće cveće, ali će na kraju da sleti na ono smrdljivo i time će da se naslađuje.
A sad zamislite istu ovo učionicu, ali izbacimo cveće i naguramo raznog smeća, a u ugao stavimo neki cvet ili malo meda.
Pustimo jednu pčelu unutra. Ona će leteti okolo dok ne detektuje ono mirisno i slatko. Zanemariće svo djubre i sleteće na ovo mirisno i slatko da bi se time naslađivala.
Takvi su i ljudi.
Ljudi-muve uvek traže ono loše u životu i kod drugih ljudi. To prljavo izvlače na površinu i time se naslađuju.
Hvataju se za ovo loše i to ističu. To su jadni ljudi.
Drugačiji su ljudi-pčele.
Kod svakog čoveka možemo da nađemo nešto loše, neke promašaje ako hoćemo da nađemo.
Ovi ljudi to ne žele da vide. Oni ne ističu tuđe slabosti, nego ih pokrivaju svojom ljubavlju.
Oni razgrću ono loše da bi došli do onog dobrog bez obzira koliko je to malo. To nalaze i time se hrane.
Ovaj je onakav, ona je ovakva. Ma dajte ljudi, šta mi znamo ? Pojma nemamo ko je kakav. Vidimo nešto malo i onda sudimo. Naši sudovi su smešni.
Bog gleda srce i tu se nalazi ono što nekog čoveka čini čovekom. Tu je njegov identitet.
Treba tražiti i gledati ono dobro.
Kao pčela.
